Nekada davno ljudi nisu jeli šećer. Voće nije bilo slatko kao danas, med je bio teško nabavljiv i samo rijetki su ga okusili tijekom života. U prvom stoljeću prije nove ere jedan Grk (Dioscorides) je pri putovanju Indijom napisao- isprobao sam nešto okusa sličnog medu (riječ “slatko” nije se koristila). Konzistencija je slična kao kod soli, može se pregristi kao sol. Otapa se u vodi i dobrro je za liječenje bolnih bubrega i mjehura.
Zašto nam šećer toliko prija?
Odgovor je u nagonu. Nasljedili smo ga od predaka (neandertalci) koji, poput svih primata (majmuna), imaju nagonsku želju za slatkim. To je korisno jer nas tjera da biramo najzrelije (i najbogatije nutrijentima) plodove na drveću. Primati za razliku od ostalih sisavaca odlično raspoznaju boje i slatkoću. To im pomaže da izabiru najbolje plodove i preživljavaju.
Mi ljudi više ne živimo u šumama i na drveću, ali instinkt za slatko nam je ostao. Rezultat toga je da proizvodimo i konzumiramo slatku hranu jer nam je finija. Tako unosimo u tijelo količine šećera za koje ono nije prilagođen i koje mu zadaju probleme.
Šećer kroz povijest
Primjer kako je čovječanstvo kroz povijest imalo tendenciju zasladiti hranu najbolje je vidljiv na voću. Današnja jabuka i jabuka od prije 500 godina nemaju isti okus, današnja je puno slađa. Ljudi su križali razne vrste jabuka s ciljem dobivanja što slađih (time i finijih) plodova. Istim procesom križanja se, primjera radi, postiglo da patlidžani više nisu gorki, a primjenjuje se na puno vrsta voća.
Sam šećer je prisutan u Europi dosta dugo međutim sve do 19. stoljeća on je bio za većinu preskup.
Štetno djelovanje šećera na organizam
Rafinirani bijeli šećer se po ulasku u krvotok rastavlja na jednostavnije šećere, glukozu i fruktozu.
Glukoza u krvotoku potiče lučenje hormona inzulina koji je nužan kako bi glukoza uspjela ući u stanice. Previše glukoze stvara veliko opterećenje na gušteraču koja proizvodi inzulin. Dugotrajna prehrana s puno slatkog dovodi do dijabetesa i čitavog niza drugih bolesti i komplikacija.
Nije niti fruktoza bezopasna. Fruktoza prolazi kroz jetru gdje se metabolizira. Ukoliko je unosimo puno kroz duga razdoblja možemo naštetiti jetri slično kao i s alkoholom.
Rafinirani šećer stvara idealnu podlogu za razvoj bakterija, pogotovo u ustima.
Simptomi ovisnosti o slatkom
osjećaj gladi javlja se naglo i vrlo je intenzivan
imate osjećaj da ste bez energije dok ne pojedete slatko
osjećate da obrok nije potpun ako ga niste “začinili” desertom
postajete gladni brzo nakon jela koliko god puno da ste pojeli
kada otvorite čokoladu teško se zaustavljate na npr. samo jednoj kockici, vama je potrebno više
u dućanu ćete birati slađe proizvode, npr. umjesto običnog corn flakesa vi ćete radije uzeti slatke čokoladne pahuljice
Namirnice koje sadrže šećer
Obzirom na našu nagonsku ljubav prema slatkome, proizvođači hrane često u proizvode dodaju šećer (ili fruktozu zato da mogu napisati na deklaraciju da je sadržaj “voćnog podrijetla”).
Ako ćete ići čitati sastav namirnica u dućanu biti ćete šokirani gdje se sve dodaje šećer. Možda očekujete da ga dodaju u umak za tjesteninu ili u jogurt, ali jeste li znali da ga dodaju i u konzerve s povrćem, u corn flakes, u kruh?!
Jeste li znali da u mliječnoj čokoladi najzastupljeniji sastojak nije ni čokolada ni mlijeko? Pogađate, najzastupljeniji je šećer.
Još nekoliko namirnica u koje proizvođači dodaju šećer
mješavine začina
konzervirano povrće
kruh
ajvar
voćni jogurti
sojino mlijeko
mesni proizvodi, pogotovo hrenovke i salame
Ovaj trik, nazovimo ga “dodaj šećer u sve i bolje će se prodavati” koriste i restorani. Dodatni šećer završava u juhama i umacima za salatu, skoro svim umacima.
